2020-07-05 22:50:09

NAGRAĐENI RADOVI NAŠIH UČENIKA

Učenici naše škole ove su školske godine sudjelovali po peti put na Susretu dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima. Riječ je o jedinom natječaju za duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Ovogodišnja tema bila je otac – otac zemaljski i Otac nebeski.

Na natječaj je pristiglo 126 književnih radova u tri žanra (poezija, proza, igrokazi) i 120 likovnih radova iz ukupno 62 škole s područja cijele Republike Hrvatske. Radovi su poslani anonimno, članovima stručnih ocjenjivačkih povjerenstava bili su poznati samo zaporka i razred mladog autora. Nagrađeno je 16 književnih i 6 likovnih radova. Među nagrađenima su i učenici naše škole:

Šimun Ćuže, učenik 3. c nagrađen je 3. nagradom za prozni književni rad  Kazna ili nagrada – sve je to ljubav mog tate  (mentorica učiteljica Irena Ivetić);

Laura Brozović, učenica 4. a nagrađena je dodatnom nagradom za prozni književni rad  Razgovarati s nebeskim ocem (mentorica vjeroučiteljica Manda Mičanović, č.s.Karolina);

Gabrijel Vidović, učenik 3. d  nagrađen je dodatnom nagradom  za likovni rad Tatina i moja kućica na stablu (mentorica učiteljica Irena Ivetić).

U zborniku pod nazivom  Stijena mog života objavljeni su svi nagrađeni radovi ali ne samo oni – povjerenstvo je odabralo širi izbor za zbornik, 59 književnih i 24 likovna rada.

Na žalost, zbog epidemije korona virusa nije mogla biti održana završna svečanost u Križevcima, kako je to bilo svih prijašnjih godina. Priznanja, nagrade i zbornici nagrađenim učenicima i njihovom mentoricama dostavljeni su poštom.

Ponosni smo na našeg Šimuna, Lauru i Gabrijela te im od srca čestitamo! Neka i dalje pišu i slikaju kad im to tako dobro ide!

Čitatelje ovoga teksta pozivamo da pročitaju nagrađene književne radove i pogledaju likovni rad.

                                                                                                         Irena Ivetić

 

Laura Brozović, 4. a (učiteljica Ivana Brus)

RAZGOVARATI S NEBESKIM OCEM

 

Svi smo mi djeca Božja i On nas je poslao na Zemlju. Naš nebeski Otac želi da vječno živimo s njim i zato je poslao svog  jedinorođenog Sina da nas spasi. To nam pruža snagu, utjehu i nadu.

            Bog je znanje, snaga, moć i milosrđe. Naš nebeski Otac pokazuje nam svoju ljubav tako što sluša naše molitve. Moramo s Bogom stvoriti odnos kao s Ocem i kroz molitvu osjetiti vezu ljubavi Oca prema djetetu. Trebamo moliti iskreno , otvoriti srce i razgovarati s Njim. Tada ćemo čuti  glas našeg nebeskog Oca. Kad čujemeo Njegove riječi osjetit ćemo mir u srcu, sreću i blagoslov koji nam On šalje.

            Podignimo svoje misli k Njemu i slušajmo, On će nam odgovoriti na sve molbe i sva pitanja kao što otac odgovara svojem djetetu.  Naše će duše tada klicati i radovati se Njemu jer znamo da je uvijek uz nas. Naš dobri, mudri, svemogući i milosrdni nebeski Otac.

                                                                                                                Laura Brozović 4. a

 

Gabrijel Vidović, 3. d (učiteljica Irena Ivetić)

Šimun Ćuže, 3. c (učiteljica Lidija Pecko, mr. sc.)

KAZNA ILI NAGRADA – SVE JE TO LJUBAV MOG TATE

 

 

Inače sam dobar matematičar. Brzo riješim sve zadatke. Zato me je učiteljica u prvom  razredu pozvala i na dodatnu. Bio sam vrlo ponosan.  I moji roditelji su bili ponosni a posebno moj tata.

I on je išao u moju školu. Čak je i dida išao u istu školu. Tata je dobro rješavao zadatke i volio matematiku. Zato je završio srednju tehničku školu. Do sada je radio puno različitih poslova.

Kad sam se trebao roditi, pričao mi je tata, on je upravo ostao bez posla. Bio je jako tužan i zabrinut. Bilo mu je teško. Ali volio me je i prije nego sam se rodio. Zato je htio naći bilo kakav posao. Nije htio da se mama jako brine i da se nešto loše dogodi.

Kad sam se rodio moj tata je ubrzo našao posao u voćnjaku. Radio je za 100 kn po danu, od 7 ujutro do 7 navečer. Sigurno mu nije bilo lako, ali borio se za mene i za moju mamu.

Kad sam krenuo u treći razred, priznajem,  nisam baš bio vrijedan. Počele su se slagati i slabije ocjene, četvorke, pa i poneka trojka. Jednom sam čak dobio trojku upravo iz matematike. Nisam se usudio reći tati,  nisam ga htio razočarati. Znao sam da sam si sam kriv. Tata je ocjenu saznao iz e-dnevnika.

Bio sam tužan i bilo me je sram. Tata me je pozvao na razgovor.  Pitao me je: „Sine, kako je prošla matematika?“  Odgovorio sam jako tiho: „Dobio sam tri.“  Bilo mi je jako neugodno. Tada je tata  rekao: „Nisi dovoljno vježbao. Dok se ne potrudiš  i  tu trojku ne ispraviš – ne ideš sa mnom u gljive!“

To me je jako pogodilo. Jako volim s njim ići u gljive. Imam još brata i seku. Kad odemo u gljive tada smo sami tata i ja. Družimo se. Tata mi priča o šumi, pokazuje gljive. Uči me o mahovini, vrstama drveća i gljiva.

Otišao sam pogođen u svoju sobu. Vrijeme je sporo prolazilo. Mislio sam – prošla su već tri sata. A onda mi je tata pokucao na vrata. „Što radiš, sine?“  upitao je. „Vježbam matematiku“, odgovorio sam. „Hajde, spremi se! Idemo!“ pozvao me je. Bio sam iznenađen:  „A kuda, tata?“  „U gljive“, rekao je kratko.

Nisam vjerovao što čujem. Bio sam presretan.

Nabrali  smo tog dana punu torbu gljiva i sretni smo se vratili kući.

Umjesto da me kazni, tata me je nagradio. Eto, takav je moj tata.

Iz slijedećeg testa iz matematike dobio sam čistu peticu. Odlučio sam ponovno zaslužiti tatino povjerenje. To je bio moj dar njemu.

TATA ME JAKO, JAKO VOLI!

 Šimun Ćuže, 3.c

 


Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega